MAN se zalaže za bolje prihvaćanje profesionalnih vozačica

Na radionici „WoMAN Workshop“ vozačice razmjenjuju svoja mišljenja o budućnosti kamionske industrije iz ženske perspektive. Tijekom radionice nameću se važna pitanja te se razvijaju brojne ideje kako profesiju vozačica kamiona učini privlačnijim karijernim izborom za žene. Cilj je saznati i kakva je uloga samog vozila u ovom karijernom izboru.

Riječ je važnom zadatku jer se europske države trenutno bore s velikim izazovom, nedostatkom profesionalnih vozačica i vozača, a predviđanja su da će u budućnosti ovaj nedostatak biti još izraženiji. Hrvatska se također bori s istim problemom. Dražan Dodig, rukovoditelj odjela za profesionalno usmjeravanje i obrazovanje u HZZ-u na konferenciji ExpertMeetUp u organizaciji Auto Hrvatske istaknuo je kako u Europi trenutačno nedostaje oko 400.000 profesionalnih vozača. Na te probleme nije imuna ni Hrvatska s potrebama za njih otprilike 5000, a žene danas tek s malim udjelom sudjeluju o ovom zanimanju.

Sudionice MAN-ove radionice otvoreno govore o svojem zanimanju iz snova, bez uljepšavanja dok ih zaposlenici MAN-ovog odjela „Engineering Design“ na čelu s psihologinjom dr. Sigrun Weise i istraživači tržišta pozorno slušaju. Otvoreno govore i o osjetljivim temama, kao što su higijena, sigurnosne potrebe, radno vrijeme, plaća te odnosi između muškaraca i žena. MAN se već dugi niz godina tijekom razvoja proizvoda fokusira na potrebe krajnjih korisnika, ali u ovoj seriji radionica u fokusu će biti isključivo vozačice.  

Jedna od sudionica radionice, Stephanie Bosch prevozi opasne tvari i objašnjava: „Morate biti debelokožac jer je u ovom poslu generalni ton grublji.“ Angie Doll ističe da joj je je isprva bilo teško uvjeriti šefove da može pouzdano upravljati velikim kamionima i bagerima te naglašava: „Uvjeti nisu laki, kao što je to inače čest slučaj kada žene traže svoje mjesto u profesiji koja se generalno smatra 'muškom'“.

Vozačica Cindy Schneppe tvrdi da je puno teže bilo raditi prije deset godina, ali dosta toga se promijenilo na bolje. “Radimo u profesiji koja je bila visoko cijenjena tijekom pandemije. No, još uvijek se moramo dokazivati svaki dan i boriti se za prihvaćanje u vlastitoj industriji,” potvrđuje Christina Scheib, koja se javno zalaže za promjenu slike o ženama vozačicama.

Vozačice koje svakodnevno provode veliki broj sati u vozačkim kabinama jasno su iznijele svoje želje. Veliki broj njihovih želja jednak je željama njihovih muških kolega. No, kada govorimo o ergonomiji sjedala ili prostoru za pohranu higijenskih proizvoda njihove potrebe se razlikuju. Također, odlazak na toalet za žene predstavlja veći problem, jer su odmorišta noću sve samo ne ugodna, a sve sudionice radionice su istaknule da ne vole hodati same od kamiona do uslužnih zgrada po mraku.

MAN-ovi dizajneri i programeri pozorno prate sve radionice, bilježe komentare o svakodnevnom životu u kabini i nedostatku polica, držača za čaše ili utičnica. „Sve komentare uzimamo u obzir, čak kada sa sobom nose prepreke na koje mi kao proizvođači kamiona ne možemo utjecati, primjerice visoka cijena vozačke dozvole, duga i neplaćena čekanja ili nedostatak medicinskih usluga na cesti“, kaže Sigrun Weise. No, sve informacije su važne jer se još uvijek premalo zna o cjelokupnoj situaciji vozačica.

Vozačice koje sudjeluju na radionicama ističu da žele bolje prihvaćanje, kako unutar same industrije tako i od društva, stoga je bitno pokrenuti ovakve rasprave. Još se mnogo toga treba saznati od vozačica kamiona kako bi se vozila mogla prilagoditi njihovim potrebama te kako bi se barem osiguralo da njihov glavni alat za posao postane što privlačniji ženama.