21.02.2024.
Konkurencija na navedenom tržištu snažno raste,
što izrazito pozitivno utječe na razvoj tehnologije (posebice baterija), a u
konačnici će se odraziti i na krajnju cijenu produkta, koja je trenutno i dalje
značajno viša od usporedivih dizel/benzinskih vozila sa motorima sa unutarnjim
izgaranje (ICE), u prosjeku za otprilike 50%.
I dok se proizvođači vozila bore sa mišlju o budućim produktima i uslugama mobilnosti, oštroumno predviđajući koja tehnologija će u budućnosti biti najuspješnija za pojedinu uporabu i krajnju cijenu za kupca (posebice tehnologija baterija; NMC, LiFePO4, Solid State, etc..) te im osigurati najveći udio na tržištu, ne treba zanemariti i borbu tvrtki na tržištu energije. S obzirom na strmi rast korisnika BEV vozila, raste tržište prodaje i proizvodnje električne energije kroz električne punionice. Pokreće je potreba za velikim snagama punjenja, ukupnom dostupnošću punionica, te željom da proizvodnja bude iz „zelenih“ izvora. Trenutno stanje tehnologije, ograničeni izvori energije, trenutna točka razvoja infrastrukture te rast potražnje za električnim punionicama čine cijenu punjenja u određenim uvjetima korištenja vozila relativno visokom, te ograničavaju snažniji rast potražnje za BEV vozilima. Za primjer, u Hrvatskoj cijena punjenja el. energijom varira od 0,13 Eur/kWh (kućno punjenje) do 0,66 Eur/kWh (brzi punjač uz autoput). tj. 2,6–13,2 Eur/100km (usporedni dizel cca 7,55 Eur/100 km).
Sektor gospodarskih vozila također najavljuje transformaciju na alternativne pogone, sa malim kašnjenjem za osobnim programom. Segment gradskih autobusa prvi doživljava transformaciju, požureni EU regulativi o obaveznom udjelu „zero emmission vozila“ u subvencioniranim nabavkama vozila, te se do 2030. godine predviđa prodaja i do 200 novih BEV autobusa u HR. I tu se najveći izazov gradovima nameće izgradnja infrastrukture koja može opsluživati veći broj BEV gradskih autobusa. Već konzervativnih pretpostavljenih 50.000 km po autobusu godišnje, predstavlja 50.000 kWh utrošene električne energije, što je usporedivo sa potrošnjom električne energije 10-20 srednjih kućanstava (po autobusu!). Tu svakako mnogo iskustva možemo steći iz drugih EU gradova, koji su se na obnovu voznog parka BEV vozilima odlučili ranije. Teška gospodarska vozila neće biti izuzeta iz transformacije, no uz skromnije brojke od oko 4% tržišta, ponajviše zbog većih zahtjeva na dostupnost punjača, brzinu punjenja vozila, te energije koja se može pohraniti u baterije današnjom tehnologijom. Time u vezi, u ovome segmentu se značajnije govori o vodiku kao pogonskim gorivu, ali i dalje električnom pogonu vozila (FuelCell Electric Vehicle – FCEV). BEV vozila u trenutnoj tehnologiji se i dalje čine kao prvi izbor proizvođačima, no u obje tehnologije od presudne važnosti će biti infrastruktura na transportnim rutama, brzina punjenja, te cijena „goriva“ po prijeđenom KM kako bi se ostvarilo i gore navedenih procijenjenih 4%.
Izazovi koji stoje pred proizvođačima vozila, proizvođačima električne energije i proizvođačima punionica nisu jednostavni, te se svi u razvoj produkata i usluga moraju snažno pouzdati na razvoj tehnologija koje još nisu komercijalno dostupne, možda niti razvijene. Snažan utjecaj u samome razvoju svih navedenih tržišta imati će dostupnost trenutnih i budućih tehnologija krajnjim korisnicima, a za što će u prijelaznom periodu biti potrebna pomoć Države kroz razne programe subvencija za poticanje proizvodnje „zelene“ energije, izgradnje infrastrukture punionica i prodaje vozila. Hrvatska s oko 900 sporih te 500 brzih punjača na papiru stoji sasvim dobro u europskom prosjeku (15. u EU po broju brzih punjača), no tržište novih električnih automobila je i dalje značajno manje od EU prosjeka (3,1 % HR naspram 12,1% EU u 2022; rast 10% HR u odnosu na 20% EU naspram 2021), a indikativno je i da su gotovo sva nova vozila u HR prodana uz državnu subvenciju čiji se budžet potrošio praktično prvi dan od otvaranja, što upućuje i na potrebu promjene modela subvencioniranja za potrebe rasta EV udjela.
